Kugla koja pada u jedan

1Svakog poslijepodneva, pet minuta do jedan, crvena se kugla penje do polovice jarbola na krovu kuće Flamsteed u Greenwichu i staje. Dvije minute do jedan penje se do vrha. Točno u jedan sat pada.¹1Vremena su ona koja Kraljevski opservatorij navodi za posjetitelje. Kugla se zimi ravna po srednjem vremenu po Greenwichu, a ljeti po britanskom ljetnom vremenu, pa ljeti pada u podne prema sunčevu vremenu, manje-više. To je cijela predstava, a izvodi se još od 1833.

2Onoga četvrtka kad sam otišla pogledati kuglu, u dvorištu ispod nas bilo je četrdesetak ljudi, većinom s podignutim telefonima, snimajući kuglu kako radi ono što kugle rade.

3Došla sam pogledati sat bez brojčanika. Vremenska kugla jednom dnevno pokazuje vrijeme svakome tko je može vidjeti, i to bez ijednog zvuka. Ne otkucava, ne zvoni, nema kazaljke. Pet se minuta priprema, a onda vam u manje od sekunde kaže nešto precizno.²2Gledajte vrh jarbola, a ne dno. Dok kugla padne, trenutak koji je najavljivala već je prošao. Napravljena je za ljude kojima je ta sekunda trebala više od svega što bi im sat mogao reći.

Sat za brodove

4Ljudi kojima je bila namijenjena bili su na rijeci. U 1830-ima Temza nizvodno od Greenwicha bila je puna brodova pred polazak na višemjesečna putovanja morem, a svaki je nosio kronometar: težak sat s pažljivo podešenom oprugom, smješten u kutiju s kardanskim ovjesom, namješten na greenwichsko vrijeme i održavan što je moguće točnijim tijekom cijelog putovanja.

5Razlog je zemljopisna dužina. Navigator može odrediti lokalno podne po Suncu, trenutak kad se ono nađe najviše na nebu, gdje god se brod zatekao. Ako kronometar pokazuje da je lokalno podne nastupilo u Greenwichu u dva i petnaest, brod se nalazi dva i četvrt sata Zemljine rotacije zapadno, a budući da se Zemlja okreće petnaest stupnjeva na sat, to je trideset tri i tri četvrtine stupnja zapadno od Greenwicha. Svaka razlika od četiri minute znači jedan stupanj. Metoda je jednostavna. Sve ovisi o satu.

6Zato sat mora biti točan ili barem odstupati na poznat način.³3Navigator nikad nije ponovno namještao kronometar. Zapisao bi koliko pokazuje pogrešno (njegovu pogrešku) i koliko se ta pogreška mijenja svakog dana (dnevni hod) te bi oboje uzeo u obzir u svojim računima. Otvaranje kućišta radi pomicanja kazaljki nanijelo bi više štete nego ikakvo odstupanje. Pogreška od jedne sekunde na kronometru znači petnaest lučnih sekundi u određivanju položaja, što je na ekvatoru otprilike četvrtina nautičke milje.⁴4Zemlja se okrene za 360 stupnjeva u 24 sata, što iznosi 15 lučnih sekundi za svaku sekundu vremena. Jedna lučna minuta zemljopisne širine iznosi jednu nautičku milju, pa 15 lučnih sekundi iznosi njezinu četvrtinu. Daleko od ekvatora meridijani se primiču jedan drugome, a s njima se smanjuje i pogreška. Sat koji dnevno odstupa nekoliko sekundi nakon mjesec dana neprimjetno će pomaknuti položaj broda za nekoliko milja, a milje mogu biti razlika između ulaza u luku i stijena pokraj njega.

7Prije nego što se pojavila kugla, kapetan koji je htio provjeriti svoj kronometar prema Greenwichu morao ga je poslati na obalu ili poslati časnika s džepnim satom da ga usporedi sa satovima zvjezdarnice, pa se veslajući vrati s rezultatom. Ni jedno ni drugo nije dobro za osjetljiv instrument. Vremenska kugla okrenula je problem naglavačke: umjesto da satove donose vremenu, slala je vrijeme satovima, preko otvorene vode, brzinom svjetlosti.

8Ideja je potekla od mornaričkog časnika Roberta Wauchopea, koji je prvu kuglu postavio u Portsmouthu 1829. Četiri godine poslije kraljevski astronom John Pond postavio je onu u Greenwichu, na krovu kuće Flamsteed, najstarije zgrade zvjezdarnice. S prekidima zbog oluja i popravaka, otad se spušta.

Zašto jedan sat, a ne podne

9Podne bi se činilo očitim izborom. To je sat koji astronomi mjere, sat koji samo Sunce označava. Upravo zato nije odabran. U podne su greenwiški astronomi bili zauzeti svojim instrumentima, mjereći vrijeme prolaska Sunca kroz meridijan, i nitko nije mogao biti izdvojen da upravlja kuglom. Jedan sat dao im je vremena da završe, provjere sat i stignu na krov.

10Taj neobičan sat ustalio se. Vremenske kugle u drugim lukama slijedile su Greenwich i spuštale se u jedan, dok su se one u Sjedinjenim Državama, počevši od Pomorske zvjezdarnice u Washingtonu 1845., uglavnom spuštale u podne.⁵5Kugla u Washingtonu počela je padati u podne po lokalnom vremenu 1845. godine. Brodovi u američkim lukama imali su isti problem kao brodovi na Temzi; rješenje je samo bilo u drukčijem vremenu ručka. Nitko kome se žuri ne bi osmislio javni vremenski signal prema stanci za ručak malobrojnog osoblja. No upravo je to signal bio: ne apstrakcija poslana s neba, nego obećanje određenih ljudi da će u određenom trenutku biti na vrhu određene zgrade.

11Više mi se sviđa pet minuta upozorenja nego sam pad. Pet minuta do jedan kugla se podigne do polovice, i to je uputa: prestani s onim što radiš, pronađi jarbol, otvori kronometar i pripremi olovku. Dvije minute do jedan popne se do vrha i ti je promatraš. Signal nije trenutak kad kugla dotakne tlo, nego trenutak kad se pokrene. Tko u jedan pogleda u stranu pa ponovno pogleda, propustio ju je, a druge prilike neće biti do sutra.

Top i kugla

12Neki su gradovi više voljeli buku. U Edinburghu se od 1861. u jedan sat puca iz topa s dvorca, a tako je i danas, osim nedjeljom i nekim blagdanima. Top radi i po magli, za razliku od kugle, i dopire do ljudi koji ne gledaju prema pravom krovu. Ima jednu manu koju prije ili poslije nauči svatko tko živi u Edinburghu: zvuk je spor.

13Zvuk se zrakom pri sobnoj temperaturi širi brzinom od oko 343 metra u sekundi. Stanite kilometar od dvorca i prasak će stići tri sekunde kasnije; na dva kilometra, šest. Za namještanje kuhinjskog sata to nije važno. Za provjeru točnosti kronometra pogubno je, osim ako ne znaš koliko si daleko i ne oduzmeš to vrijeme.⁶6Pri oko 20 °C. Zvuk se hladnim zrakom širi malo sporije, oko 331 metar u sekundi pri temperaturi ledišta, pa je u siječanjsko poslijepodne pucanj još kasniji. Željeznica je imala vlastitu buku.

The startings and arrivals of the cars are now the epochs in the village day. They go and come with such regularity and precision, and their whistle can be heard so far, that the farmers set their clocks by them, and thus one well-conducted institution regulates a whole country.

Henry David Thoreau, Walden (1854), “Sounds”

14Thoreau je pisao o pruzi koja je prolazila pokraj jezera Walden u Massachusettsu. Ondješnji farmeri nisu imali zvjezdarnicu; imali su zviždaljku, čiji je zvuk kasnio ovisno o tome koliko su živjeli daleko od pruge. Edinburgh je isti problem riješio na oba načina: vremenskom kuglom na Nelsonovu spomeniku na brdu Calton, vidljivom brodovima u zaljevu Firth of Forth, i topom za sve ostale.

15Kugla se vidi, ne čuje. S druge strane rijeke u Greenwichu svjetlosti treba tek nekoliko milijuntinki sekunde da stigne; to nije kašnjenje koje bi ijedan mornar mogao izmjeriti. Na to sam mislila kad sam rekla da je poštena. Kugla nema što ispravljati. Tko god vidi kako počinje padati, vidi je u istom trenutku, gdje god stajao, pod uvjetom da je uopće može vidjeti.

16Kugla ima i svoje mane. Ne može se vidjeti noću, po magli ni po jakoj kiši, a za vrlo vjetrovitih dana ne podiže se jer kugla koja se za oluje kreće gore-dolje po jarbolu ugrožava i jarbol i ljude ispod njega. Topom se može pucati po svakom vremenu. Kugli se mora vjerovati, što je možda razlog zašto ih je ostalo tako malo.

Žice

17Telegraf je promijenio namjenu vremenske kugle. Sve do otprilike 1850. kugla je mogla pokazivati samo vrijeme sata koji se nalazio pokraj nje. Uz žicu mogla je pokazivati vrijeme sata udaljenog kilometrima, a da pritom nitko na licu mjesta nije morao znati koliko je sati.

18Najbolji je primjer Deal na obali Kenta, gdje su brodovi čekali u Downsu, zaštićenim vodama između obale i pješčanih sprudova Goodwin Sands, da ih vjetar povede niz Kanal. Godine 1855. stara signalna kula Admiraliteta uz obalu dobila je vremensku kuglu, koja se otad spuštala u jedan sat kad bi iz Greenwicha, udaljenog stotinjak kilometara, stigao električni signal. Čuvar u Dealu podizao ju je pet minuta do jedan i dvije minute do jedan, baš kao u Greenwichu, a zatim čekao da joj žica da znak za spuštanje.⁷7Veza nije uvijek bila pouzdana: nekih je dana signal stizao preslab da oslobodi kuglu, ili uopće nije stizao. Godinama je žica prolazila pod zemljom bez odgovarajuće izolacije, što je blizu mora recept za nevolju. Povremeno je radila sve do 1927.

19Željeznice su već otkrile da je lakše upravljati prema jednom vremenu nego prema mnogima. Great Western Railway primjenjivala je londonsko vrijeme na svojoj pruzi od studenoga 1840., a 1847. Railway Clearing House preporučio je da tako postupe sve željezničke kompanije članice. Neko je vrijeme Britanija istodobno živjela po dva vremena: željezničkom i onom koje je Sunce određivalo svakom gradu. Sat na burzi u ulici Corn Street u Bristolu još ima dvije minutne kazaljke, udaljene desetak minuta, jednu za Bristol, a drugu za London. Greenwiško vrijeme postalo je zakonsko vrijeme Velike Britanije tek 1880.

There was even railway time observed in clocks, as if the sun itself had given in.

Charles Dickens, Dombey and Son (1848), chapter 15

20Dickens je to napisao kao prigovor, zbog londonske četvrti raskopane za potrebe željeznice. Danas je to pošten opis onoga što su vremenska kugla i njezina žica učinile: Sunce nije popustilo, ali nadjačao ga je sat u zgradi na brdu.

Čemu kugla služi danas

21Radio je učinio vremensku kuglu nepotrebnom. Od 1924. BBC je emitirao šest kratkih zvučnih signala prije punog sata, a brod je mogao čuti Greenwich gdje god bi uhvatio signal, po magli, noću, bez jarbola na vidiku. Točnost kronometara provjeravala se radiom, zatim satelitom, a danas većina svijeta vrijeme dobiva od atomskih satova i ne razmišlja o tome, kao o nečemu što dolazi s telefona kojim je snimala kuglu.

22Pa ipak, kugle se i dalje spuštaju. U Lytteltonu, luci Christchurcha na Novom Zelandu, postaja s vremenskom kuglom izgrađena 1876. oštećena je u potresima 2010. i 2011., a njezin se toranj srušio u naknadnom potresu toga lipnja. Obnovljen je i ponovno otvoren u studenome 2018.⁸8Nisam bila u Lytteltonu. Ono što znam o njemu dolazi iz fotografija obnovljenog tornja, koji djeluje, kao što to biva s obnovljenim stvarima, pomalo sigurnije u sebe nego što je djelovao stari. Nikome u Lytteltonu nije trebao da bi namjestio kronometar. Svejedno su ga obnovili, kao što popravljate sat koji je pripadao djedu ili baki: ne zato što vam treba da biste znali koliko je sati, nego zato što je to sat koji je oduvijek pokazivao vrijeme.

23Najpoznatija vremenska kugla na svijetu uopće ne pokazuje vrijeme. Od posljednje noći 1907. kugla se spušta niz stup na Times Squareu u New Yorku i označava početak nove godine. To je vremenska kugla okrenuta naglavce: minutu se polako kreće prema dolje i stiže u ponoć, umjesto da čeka na vrhu i krene u jedan. Ali gramatika je ista. Svi gledaju u jednu stvar, u jednom trenutku, i slažu se.

Pet minuta upozorenja

24Ostala sam u dvorištu i nakon spuštanja. Većina okupljenih odmah je otišla, kao nakon vatrometa. Kugla je ležala pri dnu jarbola, a muškarac pokraj mene provjerio je sat prema njoj, pa, mislim, prema telefonu, i kimnuo sam sebi kao da su oba prošla provjeru.

25Kugla zapravo ne daje vrijeme. Svatko u tom dvorištu imao je u džepu vrijeme točno do milisekunde. Daje nešto rjeđe: pet minuta tijekom kojih se skupina neznanaca složi promatrati istu stvar, a zatim trenutak koji je za sve njih posve isti. Upozorenje je važnije od pada. Signal za koji se moraš pripremiti vjerojatnije ćeš uhvatiti.

26Počela sam njegovati vlastitu, malenu inačicu toga. Pet minuta do jedan radnim danom prestanem pisati, a u jedan ponovno počnem. Ne čini me to točnijom. Daje danu sredinu, što većina satova ne uspijeva.

Bilješke

1. Vremena su ona koja Kraljevski opservatorij navodi za posjetitelje. Kugla se zimi ravna po srednjem vremenu po Greenwichu, a ljeti po britanskom ljetnom vremenu, pa ljeti pada u podne prema sunčevu vremenu, manje-više. ↩

2. Gledajte vrh jarbola, a ne dno. Dok kugla padne, trenutak koji je najavljivala već je prošao. ↩

3. Navigator nikad nije ponovno namještao kronometar. Zapisao bi koliko pokazuje pogrešno (njegovu pogrešku) i koliko se ta pogreška mijenja svakog dana (dnevni hod) te bi oboje uzeo u obzir u svojim računima. Otvaranje kućišta radi pomicanja kazaljki nanijelo bi više štete nego ikakvo odstupanje. ↩

4. Zemlja se okrene za 360 stupnjeva u 24 sata, što iznosi 15 lučnih sekundi za svaku sekundu vremena. Jedna lučna minuta zemljopisne širine iznosi jednu nautičku milju, pa 15 lučnih sekundi iznosi njezinu četvrtinu. Daleko od ekvatora meridijani se primiču jedan drugome, a s njima se smanjuje i pogreška. ↩

5. Kugla u Washingtonu počela je padati u podne po lokalnom vremenu 1845. godine. Brodovi u američkim lukama imali su isti problem kao brodovi na Temzi; rješenje je samo bilo u drukčijem vremenu ručka. ↩

6. Pri oko 20 °C. Zvuk se hladnim zrakom širi malo sporije, oko 331 metar u sekundi pri temperaturi ledišta, pa je u siječanjsko poslijepodne pucanj još kasniji. ↩

7. Veza nije uvijek bila pouzdana: nekih je dana signal stizao preslab da oslobodi kuglu, ili uopće nije stizao. Godinama je žica prolazila pod zemljom bez odgovarajuće izolacije, što je blizu mora recept za nevolju. ↩

8. Nisam bila u Lytteltonu. Ono što znam o njemu dolazi iz fotografija obnovljenog tornja, koji djeluje, kao što to biva s obnovljenim stvarima, pomalo sigurnije u sebe nego što je djelovao stari. ↩