Tidetable

Broj 9 · novembar 2026.

Tidetable

Eseji i pisma o stvarima koje određuju ritam vremena.

Piše Ilse Marrow iz Trieste od 2023.

Najnoviji esej8 minuta

Kugla koja pada u jedan

Još od 1833. godine, crvena kugla spušta se niz jarbol u Griniču u jedan sat. To je najsporiji način slanja vremena koji je ikada osmišljen, a ujedno i najpošteniji.

Svakog popodneva, pet minuta do jedan, crvena kugla penje se do polovine jarbola na krovu kuće Flamsted u Griniču i zastaje. Dva minuta do jedan penje se do vrha. Tačno u jedan sat pada.1 To je cela predstava, i traje još od 1833. godine.

1Vremena su ona koja Kraljevska opservatorija navodi za posetioce. Vremenska kugla radi po srednjem vremenu po Griniču zimi, a po britanskom letnjem vremenu leti, pa leti pada u podne po sunčevom vremenu, manje-više.

U četvrtak kada sam otišla da je vidim, u dvorištu ispod nje bilo nas je oko četrdeset, većina s podignutim telefonima da snimimo kuglu kako radi ono što kugle rade.

Došla sam da pogledam sat bez brojčanika. Vremenska kugla pokazuje vreme jednom dnevno, svakome ko može da je vidi, i to čini bez zvuka. Ne otkucava, ne izbija sate, nema kazaljke. Pet minuta se priprema, a onda vam za manje od sekunde saopšti nešto precizno.2 Napravljena je za ljude kojima je ta sekunda bila potrebnija od svega drugog što bi sat mogao da im kaže.

2Gledajte vrh jarbola, ne podnožje. Dok kugla padne, trenutak koji je najavljivala već je prošao.

Nastavite da čitate

Pismo

Jedno pismo, prve nedelje u mesecu.

Novi esej u celosti, dve ili tri beleške i ništa više. Bez piksela za praćenje, bez brojanja otvaranja, jedan klik za odjavu.

Ili pratite putem čitača fidovaPogledajte kako izgleda pismo

Iz beležnice

Violončelista opet

Čovek s futrolom za violončelo ponovo je bio u vozu u 23:52. Spavao je od prve stanice, kao i ranije, jednom rukom na futroli, kao da bi mogla da ode bez njega. Videla sam ga već četiri puta, a nijednom budnog, i odlučila sam da ne želim da znam gde svira. Neke redovne putnike bolje je ostaviti kao vremensku pojavu.

Četiri minuta — nastavak

Posle eseja o mom kuhinjskom satu, čitaoci su mi pisali o svojim satovima koji ne pokazuju tačno vreme: žure, kasne, a u jednom slučaju namerno idu unazad. Najčešće odstupanje je pet minuta. Rekord je dvadeset dva minuta; drži ga čitateljka koja kaže da nikada nije zakasnila, a nikada nije ni znala koliko je sati. Neću objaviti nijedno ime. Svaki od ovih satova tajna je jednog domaćinstva.

Sat na stanici zastane na minut

Veliki sat u holu stanice radi nešto što do ovog proleća nikad nisam primetila: njegova sekundara obilazi brojčanik malko brže nego što bi trebalo, a onda zastane na početku minuta i čeka, savršeno nepomična, signal odnekud drugde. Tada kazaljka za minute poskoči i sat ponovo krene. Vreme meri tako što nakratko pokazuje pogrešno, a zatim se usaglasi. Mogu da smislim i gore načine da se živi.

Sve beleške

U ciklusima